Jovan Nedić ovim fotozapisom reaguje na ŠTA ŠTAMPA ŠTAMPA (39).
Fotografije su nastale 24.08.2012. za vreme Susreta enigmata Srbije u Kikindi.
16 коментара:
Belirac
је рекао...
To je bio moj prvi boravak u Kikindi. Lijep grad, pun zelenila. Tada je, međutim, vladala strašna vrućina pa nismo mogli uživati onako kako bismo uživali da je bilo prijatnije vrijeme. Ali, doći ću ja u Kikindu još koji put...
Jovane, sam grad Kikinda jeste lijep i zelen grad, ali je činjenica da je opština jedna od najmanje pošumljenih opština u Vojvodini, pa je u toku stalna akcija da se podignu novi zasadi drveća. Imamo i jedan od najstarijih parkova u Srbiji.
Trg je svojevremeno dobio nagradu za arhitektonsko rješenje. Ova ulica (Generala Drapšina)jeste lijepa i zelena, ali ovi stari platani ugrožavaju objekte i ljude te je u toku izrada projekta za zamenu (postepenu zamenu) drvoreda.
Ovo su informacije iz prve ruke, jer je sve to u nadležnosti sekretarijata u kome sada radim.
Zaboravih napomenuti da su u ulici Generala Drapšina (peta slika) redakcije i "Kikindskih" (Informativni centar Kikinda) gdje sam radio nekoliko godina, i redakcije "Kikindskih novina" gdje sam radio nekoliko godina (Ukupno u te dvije redakcije 10 godina), a sada sarađujem i sa jednima i sa drugima. Sada radim u zgradi koja s jedne strane izlazi na Trg (vidi se ovaj toranj na prvoj slici) a s druge strane na ulicu Braće tatić koja je produžetak ulice Generala Drapšina (vidi se na šestoj slici).
...i naravno, poziv za dolazak u Kikindu ti je stalan. Treba realizovati i onaj odlazak u Arad, pogotovo sad kada je otvoren granični prelaz na 7 km od Kikinde.
U "Blicu" piše: "Drvored u Ulici generala Drapšina posađen je posle Drugog svetskog rata i ima oko 389 stabala, najviše američkog koprivića, oko 300. Ostalo su lipe, američki srebrno lisni javor i poneki dud." Moje pitanje: Kako Kikinđani zovu američki koprivić?
Jovane, američki koprivić kikinđani zovu baš tako ili PINCIKA, ali najčešće drvo. U jednom komentaru napisah drvored platana. Greška jer sam baš juče pisao neko rešenje o zabrani seče nekih platana (u jednoj drugoj ulici).
Evo što o tome kaže VIKI( jedan od mnogih članaka): Američki koprivić (Celtis occidentalis L.), poznatiji kao BOĐOŠ (mađ. bogyo – bobica), drvo je poreklom iz Severne Amerike. Najčešće se pojavljuje kao primešana vrsta u lišćarskim šumama u rečnim dolinama, naročito reke Misisipi i njenih pritoka. Bođoš je drvo koje može da naraste u visinu do 35 m, najčešće ne više od 20 m. Voli bogata i sveža zemljišta, iako uspeva i na slanim, i oceđenim, peskovitim zemljištima. Otporan je na niske temperature i sušu. Takođe, dobro podnosi gradska zagađenja. Cvetovi su jednodomi, zelenkasti, sitni, promaljaju se u rano proleće, istovremeno s listanjem. Plod je okrugla, plavičastocrvena ili tamnocrvena koštunica. Zri u mesecu septembru i oktobru. Bobica je jestiva, a za ishranu ga najviše koriste ptice. Pionirska je vrsta, pogodna za zaustavljanje erozionih procesa. U Americi je često upotrebljavan u poljozaštitnim pojasevima dok je kod nas najčešće u parkovima i drvoredima u Vojvodini. Ime rodu, Celtis, dao je čuveni švedski botaničar Karl Line (Linnaeus Carolus, 1707-1778) prema grčkoj reci koju je Plinije koristio za opisivanje nekih vrsta. Zrela bobica bođoša upotrebljava se tucana kao začin ili se, pak, prave hranljivi kolači od mlevenog ploda zamešanog a kukuruznim brašnom i masnoćom. Urođenici iz Dakote (indijanci) bođoš zovu Yamnumnugapi, đto znači zdrobiti, pošto ptice drobe bobicu u ishrani. Takođe, poznata je upotreba u narodnoj medicini američkih urođenika (indijanaca) u lečenju prehlade, upale grla i regulisanja menstrualnog perioda. U Somboru, (a zasigurno ni u Kikindi,) ako kažete koprivić, niko neće znati o čemu govorite. Ako kažete bođoš, e, to je već nešto drugo. Neki mu se dive, neki klinci pune pljuce njime, neke sove žive na njemu, a neki bi baš da poseku "onaj veliki, ispred kuće".
"Rečnik srpskih govora Vojvodine" (obrađena i Kikinda!) sadrži riječ PINCIKA, ali samo u značenju "pastirska igra" (obično u genitivu "pincike"). Zabilježena je u selu Tovariševu u Bačkoj. Imaju li Kikinđani neko tumačenje kako je nastala ta riječ?
Pojma nemam kako je nastala ova riječ. U Hercegovini ovo (i slično drvo) je košćela.
Oba lokalna lista (juče i danas) donose napise o ovoj ulici ("Kikindske novine") čak na naslovnoj strani jer je očuvanje ovog drvoreda bolna tačka za Kikindu. Svi su za to da se mora očuvati drvored, ali dešavali su se ozbiljni incidenti (srećom, samo sa materijalnom štetom) uslijed pada grana.
16 коментара:
To je bio moj prvi boravak u Kikindi. Lijep grad, pun zelenila. Tada je, međutim, vladala strašna vrućina pa nismo mogli uživati onako kako bismo uživali da je bilo prijatnije vrijeme. Ali, doći ću ja u Kikindu još koji put...
Jovane, sam grad Kikinda jeste lijep i zelen grad, ali je činjenica da je opština jedna od najmanje pošumljenih opština u Vojvodini, pa je u toku stalna akcija da se podignu novi zasadi drveća. Imamo i jedan od najstarijih parkova u Srbiji.
Trg je svojevremeno dobio nagradu za arhitektonsko rješenje. Ova ulica (Generala Drapšina)jeste lijepa i zelena, ali ovi stari platani ugrožavaju objekte i ljude te je u toku izrada projekta za zamenu (postepenu zamenu) drvoreda.
Ovo su informacije iz prve ruke, jer je sve to u nadležnosti sekretarijata u kome sada radim.
Zaboravih napomenuti da su u ulici Generala Drapšina (peta slika) redakcije i "Kikindskih" (Informativni centar Kikinda) gdje sam radio nekoliko godina, i redakcije "Kikindskih novina" gdje sam radio nekoliko godina (Ukupno u te dvije redakcije 10 godina), a sada sarađujem i sa jednima i sa drugima. Sada radim u zgradi koja s jedne strane izlazi na Trg (vidi se ovaj toranj na prvoj slici) a s druge strane na ulicu Braće tatić koja je produžetak ulice Generala Drapšina (vidi se na šestoj slici).
...i naravno, poziv za dolazak u Kikindu ti je stalan. Treba realizovati i onaj odlazak u Arad, pogotovo sad kada je otvoren granični prelaz na 7 km od Kikinde.
U "Blicu" piše:
"Drvored u Ulici generala Drapšina posađen je posle Drugog svetskog rata i ima oko 389 stabala, najviše američkog koprivića, oko 300. Ostalo su lipe, američki srebrno lisni javor i poneki dud."
Moje pitanje:
Kako Kikinđani zovu američki koprivić?
Svakako moramo doći prije zamjene sadašnjeg drvoreda. Osim toga, tu je i Anina...
Jovane, američki koprivić kikinđani zovu baš tako ili PINCIKA, ali najčešće drvo. U jednom komentaru napisah drvored platana. Greška jer sam baš juče pisao neko rešenje o zabrani seče nekih platana (u jednoj drugoj ulici).
...da, što se mene tiče, može i ANINA! Kikinda vam nije daleko. Izvolite! (Onda će nam Rumunija biti na dohvat volana).
Evo što o tome kaže VIKI( jedan od mnogih članaka):
Američki koprivić (Celtis occidentalis L.), poznatiji kao BOĐOŠ (mađ. bogyo – bobica), drvo je poreklom iz Severne Amerike. Najčešće se pojavljuje kao primešana vrsta u lišćarskim šumama u rečnim dolinama, naročito reke Misisipi i njenih pritoka. Bođoš je drvo koje može da naraste u visinu do 35 m, najčešće ne više od 20 m. Voli bogata i sveža zemljišta, iako uspeva i na slanim, i oceđenim, peskovitim zemljištima. Otporan je na niske temperature i sušu. Takođe, dobro podnosi gradska zagađenja. Cvetovi su jednodomi, zelenkasti, sitni, promaljaju se u rano proleće, istovremeno s listanjem. Plod je okrugla, plavičastocrvena ili tamnocrvena koštunica. Zri u mesecu septembru i oktobru. Bobica je jestiva, a za ishranu ga najviše koriste ptice. Pionirska je vrsta, pogodna za zaustavljanje erozionih procesa. U Americi je često upotrebljavan u poljozaštitnim pojasevima dok je kod nas najčešće u parkovima i drvoredima u Vojvodini. Ime rodu, Celtis, dao je čuveni švedski botaničar Karl Line (Linnaeus Carolus, 1707-1778) prema grčkoj reci koju je Plinije koristio za opisivanje nekih vrsta. Zrela bobica bođoša upotrebljava se tucana kao začin ili se, pak, prave hranljivi kolači od mlevenog ploda zamešanog a kukuruznim brašnom i masnoćom. Urođenici iz Dakote (indijanci) bođoš zovu Yamnumnugapi, đto znači zdrobiti, pošto ptice drobe bobicu u ishrani. Takođe, poznata je upotreba u narodnoj medicini američkih urođenika (indijanaca) u lečenju prehlade, upale grla i regulisanja menstrualnog perioda. U Somboru, (a zasigurno ni u Kikindi,) ako kažete koprivić, niko neće znati o čemu govorite. Ako kažete bođoš, e, to je već nešto drugo. Neki mu se dive, neki klinci pune pljuce njime, neke sove žive na njemu, a neki bi baš da poseku "onaj veliki, ispred kuće".
Zgodan prilog Slavku za riječ po reč!
Naknadno provjereno i utvrđeno da je doista PINCIKA udomaćeno ime za Kikinđane!
Korekcija: da netko ne pomisli nešto drugo!
Naknadno provjereno i utvrđeno da je doista PINCIKA udomaćeno ime za ovo stablo u Kikindi!
U mom selu Bolmanu u Baranji riječ PINCIKA je nadimak (Mile Pincika) i nema drugo značenje.
"Rečnik srpskih govora Vojvodine" (obrađena i Kikinda!) sadrži riječ PINCIKA, ali samo u značenju "pastirska igra" (obično u genitivu "pincike"). Zabilježena je u selu Tovariševu u Bačkoj.
Imaju li Kikinđani neko tumačenje kako je nastala ta riječ?
Pojma nemam kako je nastala ova riječ. U Hercegovini ovo (i slično drvo) je košćela.
Oba lokalna lista (juče i danas) donose napise o ovoj ulici ("Kikindske novine") čak na naslovnoj strani jer je očuvanje ovog drvoreda bolna tačka za Kikindu. Svi su za to da se mora očuvati drvored, ali dešavali su se ozbiljni incidenti (srećom, samo sa materijalnom štetom) uslijed pada grana.
Ivan Šugar (*) navodi mnoštvo hrvatskih naziva za ovu vrstu, abecednim redoslijedom:
balačinka, čiburić, ćići borići, drenjula, fafarikul, fafarikule, fafarinka, fafarika, farikul, gangulić, glandulić, glangulić, grangulić, haharinka, kastanjuole, kompriva, koprivac, koprina, kopriva, kopriva stup, koprivić, koprivnjak, koprna, koprnja, koprva, kostanja, kostanjula, kostela, kostelić, kostelj, kostelja, koster, kostila, kostilja, kostjela, kostrila, košćela, košćela crna, košćil, koštel, koštela, koštil, kršanac, kupriva, ladonja, landonja, ledonja, lidonja, pelegrinka, pokriva, pokrivići, pokrova, popriva, poprivić, taferikola
*) Ivan Šugar, Hrvatski biljni imenoslov (Nomenclator botanicus Croaticus), 857, Matica hrvatska, Zagreb, 2008.
Izvor: hrvatska Vikipedija
Постави коментар