субота, 23. април 2016.

ZA RAZGOVOR UZ KAFU (6)

Tema današnjeg "Razgovora uz kafu" jeste "cenzura" i samocenzura u enigmatici. Povod za pokretanje ove teme jeste URINIRATI iz magičnog lika (VIDI OVDE). Dejan je imao komentar na koji bismo se mogli nadovezati. Mislim da ovde ima dosta "štofa" za razmenu mišljenja. Jedan list totalno zabranjuje uvrštavanje bilo kakve boljke u ukrštenicu (dakle, ni karijes ne može), većina redakcija nema razumevanja za uvrštavanje npr. telesnih izlučevina i sl., ali postoje listovi koji su znatno liberalniji po ovom pitanju.
Šta je moje mišljenje po ovom pitanju, može se zaključiti iz činjenice da na ovom blogu postoji "Specijal" (ali samo jedan dan u mesecu), Dakle, mislim da bi "gadne i specijalne" pojmove valjalo izbeći, ako je ikako moguće, jer nam je svima cilj da dobijemo lepe zagonetke koje se neće zgaditi rešavaču. Isto mišljenje imam i kada je uvrštavanje imena i prezimena u ukrštenice i druge zagonetke. Da li je samocenzura ili nešto drugo, ali neke osobe ne uvrštavam u svoje ukrštenice. S druge strane, nisam sklon podržati neka veoma stroga ograničenja tipa -NE MOŽE NIKAKO!. Ukratko sve je stvar mere, te ne treba preterivati ni u zabranama, ali ni u davanju potpune slobode.
 Izvolite! Da malo prodivanimo na ovu temu.

10 коментара:

Dejan Minić је рекао...

Ova tema može da se posmatra iz ugla rešavača i ugla sastavljača. Ja sam samo dao svoje mišljenje iz ugla rešavača.

Zaključujem da me ni Slavko nije razumeo na osnovu njegovog komentara. On je pomenuo vulgarnu reč SRANJE kojoj svakako nije mesto u ukrštenici. Ja sam pomenuo pojmove poput PENISA i VAGINE i sl. koji su u rečnicima i koji su regularni. Ne zvuče toliko lepo kao SRCE ili GLAVA, ali oni postoje i zašto da ne budu malo više prisutni. Svakako da treba i u tome imati meru i ne ukrštati ih direktno sa nekim ličnostima. Ne bih voleo da se npr. Ivana Šapanović direktno ukrsti sa vaginom ili idiotom, recimo.

Generalno mi se ne sviđa ta cenzura koja postoji jer takvih pojmova skoro da nema, a da li ona dolazi od urednika ili od samog sastavljača, to me i ne interesuje.

Takođe mislim da je potpuno u redu da sastavljači koriste samo lepe, moralne i za sve slojeve prihvatljive reči. To je njihov pristup i njihovo pravo.

Slavko Bovan је рекао...

Dejane, tvoja opaska mi je samo dala ideju da se o ovome malo prodivani, jer je ovo tema koja je često u enigmatskim krugovima.
Svojevremeno smo na ovom blogu imali primjer iz Blica kada je odmah ispod slike XY stajalo FAĆKALICA.
Po meni, to je veliki propust.

Drugo pitanje je sama FAĆKALICA. Da li bih faćkalicu uvrstio u ukrštenicu? Bih, ali bih prije toga iskoristio druge mogućnosti - MUĆKALICA npr.

Hajro је рекао...

Mislim da se ovo može porediti sa psovkama u tekstovima. Neki autori ih koriste vrlo često i nikom ne smeta (ili, mislim, ne bi trebalo smetati) jer su dio stila, čine tekst boljim, duhovitijim, poruka je isporučena na kreativniji i precizniji način. Ako istu logiku prenesemo na enigmatiku onda su savršeno prihvatljivi anagrami, rebusi i slične zagonetke gdje su "problematične" riječi suštinski dio ideje/poruke. Uvrštavati URINIRATI samo da bi se povećala bjelina ili dovršio magični lik i nije nešto suštinsko, još manje kreativno.

Zabranjivanje boleština je zanimljiva stvar, možda ima veze sa nekakvim (vrlo pogrešnim) tradicionalnim gledanjem na bolesti (pogotovo neke) kao neku vrstu sramote, koju treba sakriti ili makar ne pominjati.

Sve su riječi prisutne u riječnicima, dio su jezičkog blaga, jesu li primjerene svuda i uvijek pitanje je za svakog autora i, pogotovo, urednika. Rješavačima nudimo naše kreacije, nešto znanja i zabave, našu igru riječima i na nama je da ih biramo tako da ne pokvarimo sve insistirajući na logici da sve što postoji u rječniku može i treba biti i u našim radovima. Dobar ukus bi trebao biti kriterij - podsjetimo se na raznolikost našeg publikuma i preskočimo neke stvari (pogotovo u izdanjima) kao što ne bismo u svakom društvu pričali iste viceve.

Slavko Bovan је рекао...

@ Hajro
Dobar ukus bi trebao biti kriterij - podsjetimo se na raznolikost našeg publikuma i preskočimo neke stvari (pogotovo u izdanjima) kao što ne bismo u svakom društvu pričali iste viceve.

Lijepo rečeno.

Milan Žarkovački је рекао...

Vrlo zanimljiva tema. Bojim se da je čak previše zanimljiva, odn. previše široka, ili da će se previše proširiti. Svejedno, lepo je što je otvorena.

Mene u enigmatici praktično isključivo - u aktivnom smislu - interesuju rebusi i srodne discipline. (Već sam primao nepovoljne komentare u vezi s tim, ali oni nemaju bitan uticaj na mene.) Ovo kažem da bih objasnio da ima smisla da komentarišem samo sa stanovišta rebusaša.

Imam razumevanja za cenzuru, možda čak i strogu, koja se odnosi na rešenje rebusa, ali bih dopustio ružne teme u frazi. To, po meni, ima pozitivan smisao; da od nečeg ružnog (u frazi) nastaje nešto lepo (u rešenju). Takav je moj indirekt (koji mi je Slavko odbio, pa sam ga poslao Zoranu i on ga je objavio): lepru čak - lep ručak.

Zanimljiv mi je pomenuti tekst o "faćkalici". Mislio sam da je takva pojava loša i u rebusima, ali Bane nije imao primedbu na rebus sa: Zlata (ta i ta), štala - zla tašta. Meni to odgovara, jer mi ne sužava slobodu, ali me zanima komentar drugih.

Specijal na TIO je u redu, ali mislim da on pre zaobilazi problem nego što ga rešava. Ovim ne tvrdim da je neophodno naći (neko pozitivno) rešenje, nego samo konstatujem da ga verovatno još nismo našli.

Rekao bih da je pitanje eventualnih političkih poruka u enigmatskim radovima blisko ovom. To je jedno od mogućih proširenja ove teme. Imao sam u svojoj praksi bliske susrete i sa tom temom. Razumljivo mi je da je to nepoželjno na ovakvim blogovima. Ali onda dolazimo do još jednog proširenja teme: Kako stoje stvari u enigmatskim knjigama, gde autor ima možda isključivu odgovornost za objavljeni sadržaj?

N. Petkovski је рекао...

Apsolutno se slažem da treba izbegavati direktne vulgarne reči, pa i "neprijatne" reči u enigmatskim sastavima. Pod pojmom "neprijatne" reči podrazumevam reči koje na iole kulturniji način objašnjavaju vulgarne stvari. Radi se po mom mišljenju o neukusu. Tačno je da se te reči nalaze u rečnicima sa vrlo naučnim objašnjenjima i tumačenjima i obavezno imaju ili latinsko ili elinsko poreklo, ali treba imati sens i meru za takvo nešto. Svakako da tamo ima i PENIS i VAGINA i MASTURBACIJA i EREKCIJA i KOITUS i EJAKULACIJA i FELACIO i ORGAZAM itd. Sve su to postojeće reči, ali bez obzira na to, nije im mesto u enigmatskim radovima. Smatram da je nekulturno. Međutim, dogovorili smo se (ili se neko pre nas dogovorio) da uvedemo i takozvani "Crveni ban" (Specijal) pa smo tu dopustili upotrebu direktno najvulgarnijih reči. To je posebna kategorija i dopušteno je samo tamo.

Dolazimo u situaciju, na primer, da se smatra da je nekulturno javno reći PIŠANJE ili MOKRENJE, ali nam je kulturnije kad kažemo URINIRANJE. Nekako domaća reč nam je nepristojnija, ali inostana može da prođe.

Dugo vremena sam u enigmatici i imao sam prilike da pročitam i čujem neka "pravila" koja praktikuju pojedini urednici i sami enigmatičari. Pa, tako smatra se da je neuviđavno upotrebiti reči koje mogu da uvrede ili na neki način povrede nekoga, kao što su reči BOGALJ, SAKAT, ĆORAV, SLEP, GLUV, NEM, GLUVONEM, GRBAV, ŠUGAV, KILAV i sl. Takođe, nisu poželjne reči koje označavaju neku sramotnu radnju ili neprihvatljivu stvar - recimo: SILOVANJE, UBISTVO, DROGIRANJE, PLJUVANJE, PSOVANJE, pa i ono već pomenuto FAĆKANJE i slično tome. Da ne govorimo o SRATI, BLJUVATI, PRDNUTI i sl.

Međutim, nisu svi istog mišljenja. Nekima ne smeta ako se upotrebi naučno obrazložena definicija kojom se "kultivira" bezobrazna reč. Sećam se pre mnogo godina, možda pre 30-35 godina u ondašnjem vodećem enigmatskom časopisu u SFRJ, zagrebačkom "Kviz"-u je osvanula ukrštenica gde je upotrebljena reč PREPUCIJ(UM). Ne sećam se imena autora, ali pošto je bila klasična ukrštenica, autor je iskoristio mogućnost da nadugo i naširoko ovako opiše tu reč (i danas je doslovno pamtim): KOŽICA NA VRHU MUŠKOG SPOLOVILA KOJA SE POVLAČI UNATRAG I TIME OSLOBAĐA GLAVIĆ SPOLOVILA I OMOGUĆAVA OBAVLJANJE SPOLNE RADNJE! Upravo tako! Znam da se razvila polemika oko toga, čak sam i ja pisao redakciji da je neprimerno to što je bilo objavljeno, da je autor komotno mogao to da izbegne recimo upotrebom reči PREPUCAVATI i sl., ali su mi odgovorili, da nema ničeg niti sramotnog, niti bezobraznog, niti neprimernog u upotrebi te reči, jer je autor doslovno prepisao definiciju iz rečnika inostanih reči, a to je naučna i kulturna efinicija.

Generalnog sam mišljenja da u enigmatici treba izbegavati one reči kojih bismo se stideli ako ih javno izgovaramo pred drugim i nepoznatim ljudima, gde težimo da budemo fini i kulturni. Naravno da će biti i odstupanja od toga, ali sve zavisi od situacije, ali uglavnom se radi o ličnoj kulturi čoveka i njegovoj meri da zna kad treba reći: NE.

Može se još dugo pisati o ovome i navoditi konkretne primere, ali mislim da je od mene dosta.

Slavko Bovan је рекао...

Nije direktno vezano za temu, ali da kažem da su dvojica kolega odbijali da glasaju za naslovne anagrame (ranije) jer je na listama bilo vulgarnih riječi.

Nedjeljko Nedić је рекао...

Nepristojne bi riječi trebalo izbjegavati u enigmatskim sastavcima poradi rješavača. Što je nepristojno, a što ne, odlučuju urednici. I tako to funkcionira.

Slavko Bovan је рекао...

Pijete li vi kafu uopšte?

Mandrak је рекао...

Naša bealkanska ili regionalna kultura u kojoj su različiti oblici kipućeg i žilavog primitivizma najčešće transformisani u konzervativizam, podrazumeva da su npr. kurac i pička ružne i nepristojne reči. Stvarno ne znam šta je tu ružno i nepristojno, i kad bih pravio enigmatiku za one koji razmišljaju kao ja, u mojim radovima seks i agresija ne bi bili tabu. Međutim, ja znam kome se obraćam, i bilo bi mi neprijatno kada bih neku babu, npr. nekakvu učiteljicu sa trećim stepenom u penziji koju duboko potresa svaka "ružna" reč, naveo da napiše npr. drkanje. Ta staramajka garant zna za tu pojavu i bliska joj je, ali ne bi bilo umesno da joj razbijam barijere u osmoj ili devetoj deceniji tj. da je skandalizujem i seksualno uzmemiravam pod stare dane.
Imali smo i ovu pojavu: sedamdesetih i osamdesetih su na naslovnim stranama naših enigmatskih časopisa često bile gole sise i dupeta, ali ste i tada retko ili nikada mogli da sretnete, jelte, opscene reči iza takvih naslovnica. To valjda znači da je (bilo) sasvim ok namamiti rešavača pičkom, a onda mu ponuditi aseksualan i uštirkan enigmatski sadržaj.
I treće, postoji mnogo reči/pojmova iz te oblasti koje objektivno više spadaju u opštu kulturu nego u vulgarni fond. Recimo, mnogi muškarci ne znaju šta je smegma, mnoge žene ne znaju šta je fimoza, mnogi Srbi ne znaju kako se orgazam zove na srpskom (slačak) itd.