ULAR
Ular je deo
konjske ili volovske opreme, koja se stavlja na glavu, a sačinjen je od kožnih
kaiševa (remena). Pričvršćen je sa svih strana čvrstim kopčama i zaglavcima,
kako ne bi spao sa glave. Na ularu se nalazi još i priuza, odnosno lanac za koji se životinja vodi, koji neki smatraju
delom ulara, a neki ceo ular zovu povodcem.
Predstavlja
deo jarma, čija je svrha ravnomerno raspoređivanje tereta na bočnim stranama
kada se konj koristi za vuču. Razvoj konjskih okovratnika je bio značajan za
razvoj poljoprivrede u Evropi, jer je omogućio konjima da vuku 50% više tereta,
odnosno vrše 50% više da rade. Prvi put se pojavio u severnoj Kini krajem 5.
veka i odatle se preneo po Evroaziji, da bi se u Evropi pojavio i proširio u
10. veku.
Izvor: Vikipedija
6 коментара:
Ne znam šta će Slavonci reći, ali - koliko se ja sjećam konjske opreme - niti je ovo ilustracija ulara niti je tekst adekvatan.
Opet ja ovdje gdje ne bi trebao da u budem; u "Riječi po reči". Smatram potrebnim da na ovom "divnom" primjeru OPOMENEM kako nas "izvor" zvani Vikipedija može nasamariti, a bogami i zaulariti samo ako ne budemo na stalnom oprezu.Ako pretpostavimo da je pojam "PRIUŽA" tehnička greška,pravilno je "PRIUZA", (konopac, uže Matica)i to da je vijekovima bila od lanenih i konopljanih vlakana, sve do dolaska nekih "naprednijih" civilizacija na ove prostore.Svakako i u Matici nedostaje srpska riječ za taj dio ulara, a to je povodac, koji već može biti i od kože, ali i od željeza.
E, ali JARAM NA KONJIMA!? to nije viđeno otkako je krme rep zavrnulo. Zaista treba biti vlo obazriv jer se u Vikipediji pojavljuju ljudi nemjerljivog neznanja, koji su , valjda, istovremeno i alergični na bilo kakve stručne izvore, ili su takvi, jednostavno njih nedostojni. Kako drugačije tumačiti rečenicu: "Predstavlja deo jarma, čija je svrha ravnomerno raspoređivanje tereta na bočnim stranama KADA SE KONJ KORISTI ZA VUČU.???
Novo Zekić
RMS:
ULAR (tur.) - konopac oko glave konja za kraj kojeg se konj vodi ili se njim vezuje;
POVODAC (povod) - uže kojim se vodi konj, krava i sl. (u primeru: prteni);
PRIUZA - konopac, uže (u primeru: za vezivanje koze ili krave);
OGLAV (oglava, oglavina) - deo opreme (ulara ili uzde) koji se stavlja životinji (obično konju, magarcu itd.) oko glave i za koji se ona vodi.
UZDA - deo jahaćeg ili teglećeg pribora za obuzdavanje konja u kretanju, dvostruku kožni kaiš vezan za đem, koji se stavlja životinji (najčešće konju) na glavu i služi za upravljanje; takvi kaiševi, vođice, dizgini;
DIZGIN - kaiš od uzde koji se drži u rukama kad se upravlja konjima, vovodac, vođica;
ĐEM - gvozdena žvala koja se stavlja konju u usta, a za koju je s oba kraja pričvršćena uzda;
VOĐICE (vojke, ob. mn.) - uzde, dizgini;
HAM, am (mađ.) - zaprežna konjska oprema za kola;
To je to. Jaram i konj ne mogu da se sretnu u istoj rečenici, a ovo ostalo bi mogao da razmrsi neko ko je sve to video ili još bolje koristio. Ja, recimo, ne znam šta je to AM i ne mogu da zaključim iz opisa.
Uzgred, povodac u instrumentalu (ni u ostalim padežima, kao ni u množini) nema D. Deklinacija, jd.: povodac, povoca, povocu, povodac, /, povocem i povocu. Mn.: povoci, povodaca, povocima, povoce, povoci, povocima, povocima.
Svaka dopuna i ispravka je dobrodošla!
U Ilustrovanom englesko-srpskom rečniku (str.300), data je skica konjske opreme. Ular je označen kao gvozdeni deo od koga polaze uzde, sa donje strane a iznad su nosni remen, remen za lice, čelo, glavu i vrat.
U većini stranih jezika sigurno nemaju posebne i precizne nazive za svaki dio ove opreme, za razliku od našeg jezika, tako da ovaj članak na Vikipediji najvjerovatnije predstavlja loš prevod teksta sa nekog stranog jezika.
U svakom slučaju, ular i uzda nisu sinonimi, a na ilustraciji je prikazana konjska oprema za vuču (u nekoliko bitnih dijelova različita od one za jahanje). Nju čine: uzda, (h)am i kajasi. Rječnici kažu da se sve skupa zove orma, mada je orma najčešće sinonim za (h)am.
Uzda se nalazi na glavi životinje. Njen gvozdeni dio koji se stavlja konju u usta, đem ili žvala, sa obje strane ima alku na koju se kopča kajas. Kajasi se kopčaju na različite načine u zavisnosti od broja grla u zapregi, provlače kroz posebne petlje na (h)amu i „završavaju“ u rukama kočijaša, koji pomoću nih „upravlja“ konjima. Sav ostali dio opreme je (h)am ili orma. U nekim krajevima (h)amom nazivaju samo dio orme koji se stavlja na vrat životinje. Inače, taj se dio orme zove ogrlina (ajam, ajmar, komot, komuč ili homut). Na (h)amu se nalaze lanci, po jedan sa svake strane, pomoću kojih se prikopčava vagir (ždrepčanik). Vagir se zakači za gvozdenu kuku na prednjem dijelu kola ili pluga koje konj vuče.
Za razliku od uzde, koja se koristila samo kada je konj radio (uprezao se ili jahao), ular je bio stalno na glavi konja; praktično se skidao samo kada se stavljala uzda. Ular je u stvari bio specijalno upleten i povezan konopac prilagođen obliku konjske glave, koji pravilno postavljen i dotegnut (nije se kopčao) nije spadao sa glave konja. Najbitnija razlika od uzde je u tome što nije imao dijela koji se stavljao konju u usta. Konj se mogao voditi držeći rukom za dio ulara ili pomoću povoca ili lanca koja se prikopčavao ili vezao na ular.
Постави коментар